Blog

Suosjećajnost je jedan od glavnih motiva, koji su me naveli da se bavim poslom psihologa te da otvorim vlastito savjetovalište. Što je suosjećajnost? Godinama sam vjerovala kako znam što znači biti suosjećajan bez da sam oblikovala vlastitu definiciju suosjećajnosti. Ne samo da sam „znala“ što je to, već sam i vjerovala kako je suosjećajnost jedna od mojih izraženijih osobina. Kada sam ju, nedavno, trebala napisati na papir, moja osobna definicija suosjećajnosti glasila je otprilike ovako: to je sposobnost doživljavanja i izražavanja razumijevanja i obzira prema tome, kako se osjeća druga osoba ili mi sami, bez da to osudimo.

Nije mi dugo trebalo da smislim jednu od prvih tema, o kojoj bih pisala blog. Na pisanje o ovoj temi potaknula me situacija u kojoj sam se sama našla- dečki, koji su izrađivali moju web stranicu, tražili su (preporučili mi) od mene da počnem pisati blog. Iako generalno volim izražavati svoje misli pisanim rečenicama, praktički nikada nisam pisala nešto dulje od stručnih nalaza i mišljenja psihologa ili osobnije od objava na društvenim mrežama i za mene je ovo bi prilično veliki izazov, za koji sam jedino znala da ga hoću i želim ostvariti.

Opsesivno – kompulzivni poremećaj raspoloženja je poremećaj, u kojem ljude silno uznemiruju njihove vlastite misli ili interpretacije vanjskih događaja, zbog čega oni čine razna ponašanja ili ruminiraju („pretjerano“ razmišljaju), kako bi ublažili neugodan osjećaj i umirili se.

Svi znamo onaj neugodan osjećaj u tijelu neposredno prije važnog ispita ili drugog događaja, koji nam je važan. Taj osjećaj nelagode i zabrinutosti vrlo često je popraćen nemirom, umorom, problemima u koncentraciji, mišićnom napetošću, vrtoglavicom i sl. Anksioznost je, u određenim situacijama, normalna, dapače, u određenoj mjeri i poželjna, jer povećava našu učinkovitost. Njezin „korijen“ je u davnoj ljudskoj prošlosti, kada nas je ona spašavala od napada zvijeri ili pada niz strmu liticu.